Ovo je stari tekst koji je doživeo svoje reizdanje...
Ako mogu drugi a što ne bi mogao i ja?
Eto, slučajno mi pade na pamet da razmišljam o ovakvoj, za mene lično skroz ne bitnoj temi
al kada si sam u autu i voziš 8 sati u kontinuitetu, i to se dešava.
Ja
lično volim nacionaliste jer su to osobe koje vole svoje a poštuju tuđe
i tako sam ja zaista veliki nacionalista jer volim planetu Zemlju ali
poštujem i Mars i sve ostale planete, mada jesmo mi Zemljani malo bolji
od njih jer imamo vode i svašta nešto...
A
oni drugi sa kojima sam se u životu, na moju žalost, više puta sretao
pa sam i sam bio sličan njima kada sam bio mlađi, njih bi da pitam...
Da
objasnim: Kao mladi i ponosni Novosađanin ,sam imao u svojoj glavi
problema sa ljudima koji nisu iz Novog Sada i pričaju nekim sličnim
jezikom kao i mi ali samo malo drugačije, pa su mi i smetali oni koji ne
govore srpski ali mi nije smetao Mađarski paprikaš, gulaš ili Slovački
Kulen... to nikome ne smeta?
Naravno
da mi nije smetalo i da se zabavljam sa devojkom iz Crne Gore koja je
pričala jekavicu a ja od lepote njenih plavih očiju, ništa nisam čuo,
ništa mi nije smetalo a tako je i 7 godina kasnije.
Pa pitam sve nacionalšoviniste: Smeta li vam Vojvođanska sarma?
Smetaju li vam Mađarice koje izgledaju zanosno ili Hrvatice?
Ovo se odnosi i na žensku populaciju.
Nekada
sam se osećao kao Novosađanin i sa odrastanjem shvatih da mi je to
nekako suženo, da mi treba više pa postadoh Evropljanin a danas sam
Zemljanin.
Mogu živeti gde god, mogu me zvati kako žele a važno je samo kako se ja osećam !!!
Ćaoizam.
Ознаке: društvo u Novom Sadu, Nacionalizam kao nus pojava devedesetih godina.